|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
..ta dahh...
blog:
na jedno 17-om blogu, pisem opet nes novo, samo sto ovo kanim nastaviti.... ak ne radi tog da vi citate, onda radi mene da mi budu jasniji moji problemi =)... savrseno glupo i pametno u isto vrijeme... kako god necu samo pametovati, pisat cu i neke noramlne stvari poput drugih blogova... i sada ne izgleda bog zna sto jel tek pocinjem...
ludakinja koja zastupa sve gluposti ovdje napisane:
to bi bila ja =) :
ime njene pameti: Ana (vise voli da ju zovu anchi, ali ovako joj je sudeno do kraja zivota)
prezime: takoder ga ima
dan kada sam se suocila s okrutnim svijetom: 14.7.95.
dan kada sam skuzila da se suocavam s okrutnim svijetom: 28.9.98. (mama mi nie dala keksic koi jako volim...='( )
u zivotu najvise voli: te keksice koji su mi bili oduzeti, hladni kakao, cokoladu, internet, doborstivost mojih roditelja, svoju sobu (premda je roza, a ne volim bad rozu...) , maglu (prikaz stvarnog zivota na poneblju)
voljela bi da nea: cijena u ducanima, tolko ljudi u centru, svako malo neke budale da mi se mjesa u zivot a ne kuzi ga,
u zivotu zeli postici: ne dizanje iz kreveta tjedan dana, i a u buducnosti neodredeno
najbolje vrijeme provodi: slusajuci muziku i prazneci glavu
boje njenog zivota: zuta, zelena, crvena, crna(tek tolko za podlogu da se bolje isticu ove vesele)
neke cinjenice o meni:
- da jedan dan mogu biti sto god ocu, bila bi jedan onaj bezobrazno bogat milionas i uzela bi si pare iz banke, odletila avionom u neki grad s najvisim tornjem i pola toga bacila s zadnjeg kata, a sacuvala neki 4-5 miliardi za shopping oko svijeta
- da je danas zadnji dan svijeta bi se sjela na trg s velkom bocom kole i bolesno puno cokolade, gledala reakciju ljudi na tu informaciju
- kada mi je dosadno razmisljam, kada sam u skoli zujim, kada gledam tv sam usredotocena
~many many more al mi se neda pisat~ =)
neke slike o mojem trenutacnom stavu prema zivotu:
kad se sjetim budem napisala...
od 3.5.08 bilo vas je:
Web Counter
NOVO NA BLOGU:
- novi post [...always look on bright side of life...]
- ureden 4 box [sada.volim.ove.stvari.] (odmah ispod ovog)
neke stvari koje su mi sada inn x) :
slikice:
[opsjednuta slikama kisobrana, muzika, conversica...]
neke od najboljih slikica:
muzika:
misteriozna zenska...
tra..lala..la...
deckooo...
conversice:
no describtion
crne
kisobrani:
sakriven
sareni
muzika [zao mi je ako se nekima ne svida] :
RED HOT CHILI PAPPERS - Otherside
Lily Allen - Oh My God
Black Eyed Peas - Gone Going [za ivu x]
Nickelback - Rockstar
Flo Rida - Get Low (ft. T-Pain)
Natasha Bedingfield - If You're Gonna
evo me. jos nisam sigurna sto mi se pise. al sam nekako spremna da napisem makar najvecu glupost na svijetu. valjda:D. sretna. valjda:D. nebi nista mjenjala. valjda:D. pise mi se.. o svemu..
zakljucila sam da se ljudi vesele: kada neko napravi nesto, kada netko ne napravi nesto, kada nitko ne napravi nista, kad svi naprave nesto, kad sami naprave nesto. zakljucila sam da se cijeli svijet vrti oko tog da svi pokusavaju skuzit oko ceg se vrti.
zakljucila sam da ljubav (mi to tako zovemo) se zapravo vrti oko tog sto je neizreceno a ne ono sto je izreceno. da je cesto najvaznije ono nereceno. jos nisam sigurna jel onda bolje rec il ostaviti da miruje stvar u sutnji. sve je u ponasanju. jer nitko se jos nie usudio rec sto zbilja misli. (NIE DA POTICEM) ovo je sve netkanuta priroda. trebalo bi se samo opustiti.. al kad mi to nejde onda nalazim druga rjesenja. ko tipkanja ovo da stavim na blog samo da razjasnim sto je u mojoj glavi. jel dok to ne izade dok sad uopce ne mislim sto pisem ja uopce ne kontam sto mislim.. sada mislim da cu se opustiti. mislim da cu pustiti da se stvari desavaju same od sebe. pustit cu da sve bude predobro. onda cu pustiti da se sve zbrlja. jel ipak all good things come to end. Ljubav je velicanstvena katastrofa: znati da se zalijeces u zid i svejedno ubrzavati; srljati u propast s osmijehom na usnama; radoznalo cekati trenutak kad ce se stvar usrati. Ljubav je jedino programirano razocarenje, jedina predvidljiva nesreca koja trazi repete.
dobro al nie da se sve vrti oko toga jel tako.. prijatelji osobe koje te najbolje razumiju.. ili u nesretnim slucajevima takvog vezanja pravljenje. moram priznat da nebi znala puno o tome, zato sto imam savrsene (najbolje) prijatelje.. samo sam htjela se s tim pohvaliti.. :D:D
i da zavrsim ovo. zakljucila sam jos nesto:).. ja samo razmisljam o tome sto drugi razmisljaju..:D
Evo me... zaglavila u svom zivotu, osjecajuci se prosjecno lose, a i sama znam da nije tako lose il se bar mogu nadati... :D
sjedeci na trgu na vjetru i hladnoci, slusajuci ulicnog sviraca koji je sigurno upotpunjavao dozivljaj skuzila sam da moram ispravit jedan svoj post... to bi bio always look on bright side of life ne kazem da bi tako trebalo biti, ali mislim da svako ima pravo gledati na stranu zivota koju oce i na kraju svega niko drugi ga ne moze uvjeriti u suprotno... naravno bilo bi jako ljepo da mi je samo jedna stvar bila u glavi.. vec sam razvijala filmove i mudre recenice... vec mi je vjetar predstavljao zivot [otkriva necije lice, tude zakriva.. najavlja kisu i oluju a nekad ne dobimo ocekivano i jos puno tog s tim jednim vjetrom], vec je taj svirac predstavljao osjecaje [umjesto vezica na starki je imao zicu od gitare (nasao je drugi nacin zivota), nosio je kapuljacu preko glave (da se zastiti od svega losega), i sesir na podu (ako mu se neko smiluje, uvijek ga je cekao)], i tramvaji ljude [dolaze, ukrcaju se neki, iskrcaju se neki i nastavi voziti]...
Ne veseleci se bas ideji da na vjetru i kisi moram igrati tenis, sam naravno u glavi potpuno odlutala.. Zamisljala sam kako se s lopticama dodavamo kao nazovi ti to "osjecajima" i da svako ima svoj reket i da neki igraju bolje neki lose... da su neka od tih dodavanja samo trening... Da zica na reketu zna puknut...
I na kraju svega toga divnoga petka 13. sjedim ovdje za kompom, razmisljajuci, zar sam propustila bolju stranu?? ja nisam pesimisticno djete, volim boje i najvise se volim smijati... i samo jedna stvar mi je to oduzela.. moj reket nije puknuo, samo sam izgubila na treningu... moj tramvaj je otisao samnom unutra.. moj ulicni svirac je nasao drugi nacin, kapuljacu da ga zastiti i jos uvijek drzi dolje sesir.. moje lice je otkriveno ali volim kad mi vjetar puse u facu, a moja oluja jos nije najvaljena za sigurno...
nije me bilo neko vrijeme... razmisljala sam puno i nisam imala vremena ni zanimacije za pisanjem... kao inace svoj sam duh pronasla u filmu i evo me opet... =9.. htjela bi pisati o mnogo stvari, ali za sad cu samo par njih ispuniti.. prije nisam napisala ove stvari zato sto me je bilo strah reakcije nekih koje ce ovo procitati, ali sada sam sigurna da za one kojima se ne svida boli briga... zaniteresirala sam se za seks i grad (eng. Sex and the City)... serije koje sam sve pogledala i sada film..
Sex and the City:
gledajuci film sam zakljucila da svaka prica ima dosadan dio, zaplet, zanimljiv dio, tuzan, smjesan dio, i kraj bio sretan il' ne.. zivot bi trebao biti gledan s te strane, tako da se vidi sve a ne samo onaj najgori, koji ljudi cesto najvise gledaju.. ne mislim da je zivot sastavljen od toga, on je stvoren od mnogo vise dijelova.. kada se nesto lose desi treba se osvrtati na smjesne i napete dijelove, jer ti su nam najdrazi.
dada... sretna sam... pa sad zelim da i drugi budu takvi... i opet mi nije jasno punooo punooo toga...
PRIPADAJUCA MUZIKA x):
12 - Bright side o...
prvi dio:
kao sto sam rekla sretna sam i sada mi nije jasno zasto su drugi tuzni radi nekih sitnica, zasto kada nismo sretni odbijamo sansu da budemo, zasto kada nismo sretni ne slusamo svoje savjete koje govorimo onima koji nisu sretni?? mogla bi do sutra s pitanjima (jea right do sutra...do sljedeceg tjedna =)... pocet cu s osobom koja mi je najcudnija ( pogodi 3 puta ko je to...??) naravno samnom... x).. radi sitnica smo u bedu, i obicno nas sitnice vade iz njega... ali zasto odbijam kada me netko zeli razveseliti? (opet ja s pitanjima) odlucila sam da cu kao moja najbolja frendica uvijek gledati na sretniju starnu zivota, jer cinjenica je da uvijek postoji sretnija strana, ali cu si jos uvijek dopustit da se zamislim jel to ima smisla... ne moze se rec da ces bas uvijek gledati na veseliju stranu, zar ne...? mozda treba biti u stanju upravljati svojim osjecajima, a mozda mi to vec nesvjesno radimo... cinjenica je da kada smo (mislim na cure) u bedu mi to i zelimo biti, a isto tako nije laz da nas uglavnom decki vade iz beda., zato sto za frendice znamo da se brinu ili barem nadamo da je tako.. sretna sam sto imam prijateljice (neke vise neke manje x), al jos sretnija sto imam prijatelje x)... dijeluje li na cure zbilja muska moc?? ili je dovoljno da se vrati stara najbolja frendica??
drugi dio:
trebamo li zbilja biti sretni da vidimo kako je glupo kada smo tuzni?? mislim da kada smo tuzni odbijamo sansu da budemo sretni jel ako smo tako dugo sretni mozda nam treba malo vremena za tugu, da nas malo svi paze. jos jedan od razloga zasto smo u bedu je vjeroatno to da zelimo vidjeti ko ce paziti na nas, ko ce nas probati razveseliti i oce li zbilja biti dovoljno dobar u tome da nas razveseli. zasto smo u bedu radi sitnica je jako lako objasniti, nisu svima iste stvari sitnice, ono sto je nekome najgluplje to je drugom razlog zivota. i sve se svodi da zapravo znamo podsvjesno kontrolirati svoje osjecaje, da sitnice nisu sitne nekome, i da smo tolko pametni kada treba drugog utjesiti a kada smo sami u bedu ne cujemo te svoje rjeci...
ptice selice, su uvijek tamo di je toplije... ljudi su uvijek tamo gdje su bolje prihvaceni, zar ne?? i kada u jednom kraju zahladi, selimo se negdje gdje je toplije.. oni koji se trude ostati na hladnoci, kasnije otidu ili "umru" tamo. gledajuci s jedne strane je tako. ali sto je s drugom?? sto je s onim sve mozemo ako to zelimo?? sto je s nada umire posljednja?? jeli se mi to previse brinemo u naprijed?? jel moguce da se zbilja toliko brinemo za sebe, istovremeno i bojimo da si predvidamo stvari koje se nuzno nemoraju desiti?? jel se vise isplati otici zadovoljan i visoke glave ili se truditi, imati one tuzne faze i sve?? i sta ako zbilja ako se toliko trudimo i mucimo dodemo do neceg za sto se vrijedilo boriti?? cinjenica je da ni ja (pazi ti to cak ni ja!!) nisam sigurna sto je bolje. tako da se to uglavno snese na osobni odabir, koji se tvori od 2 opcije, svaka razlicita, toliko!! i sto ako ljudi koji misle da se ne vrijedi truditi upravu?? a sto ako oni koji se trude zapravo znaju da ce time doc do puno boljeg, veceg i iskrenijeg prijateljstva (kako pametno zvucim...)?? zar je bolje biti toliko flexibilan da vise ni ne postojimo kolko se prilagodavamo, ili je bolje imati neprijatelje ?? ili samo trebamo dokaz da vise nea ljubavi? vjeraoatno, najbolja je opcija da se trudis koliko mozes, i onda odes ako ne ide, ostanes ako se stvari poboljsavaju. obicno oni na kojima se trudimo, to shvacaju drukcije, i obicno radi toga nastaju jos gore situacije. dali se onda previse trudimo?? ili premalo?? kada se netko trudi oko nas, mi to isto tako odbacujemo, valjda... postoji li savrsena formula?? ili je sami moramo napraviti?? ~ 
so where is the passion when you need it the most, can't we belive magic is lost ~ ustvari sav dozivljaj je pretjeran, iz svake stvari cure pokusavaju izvuci nesto pametno bolje, za decke neznam, ali predpostavljam da kad prekinu s curom ne razmisljaju o tom da si promjene zivot sto cure, rade u jednom ili drugom obliku 
. mozda treba izvuci nesto pametno, nesto sto ce nam biti izlika za sve, nesto radi cega cemo se osjecati bolje. mozda ustvari nista nebi bilo uredu kad bi probali promjeniti stvari. mozda je s razlogom ovako. mozda s razlogom volimo ljude koji vole nas. mozda s vremenom sve nestane. mozda je sve uredu kada se bolje pogleda. mozda imamo 12-13 godina a razmisljamo ko da imamo 30. mozda je sve savrseno. ali kada kvragu prestaje taj mozda????
neke stvari sami odredujemo, neki stvari se jednostavno stvore i ne mozes ih odbiti, al postoje i one koje su zapisane u nasem mozgu... i ima ih nazalost jako puno...nemozemo rec da se odjednom stvore zato sto su tu cijelo vrijeme... nemozemo ih odrediti zato sto...hmm...jednostavno nemozemo... jedna od najcesih je upravo ova o kojoj pisem motivirana svjeze kupljenom cedevitom, novim pjesmama na iPodu... i naravno dobitkom viska vremena u kojem sam doista stigla razmisljat... i tako nastaje sve to zapisano ovdje... jednostavno mi je lakse skuziti di je problem kada nie u mojoj glavi nego van nje. ovu temu bi mogla zapocet s svih strana; recimo deckiju, razmisljanju mozga cure, dobitka formule ~>voli me i ja cu tebe, mrzi me i ja cu tebe<~. a ja cu pocet negdje od sredine... osjecaj one poruke ; ovako vise ne ide..., sori al mislim...., samo frendovi??... svi ali svi mogu osjetiti puno prije neg sto se to zbilja desi.. iako povrsno razmisljanje to porice, mozak zna istinu... taj tren jednostavno nea niceg... (o pocetku:) s s obzirom da sad pisem o ovom nacinu voljenja, vjeraotno je i pocelo odavde, od istog osjecaja nakon kraja, nea ljubavi nea mrzenja samo povracanje kad pomislis na tu osobu... po povrsinom razmisljanju boli te briga, po onom dubljem (nazovimo to tako) pocnemo razmisljati, jeli vrijedilo toga??... zato mene zanima kada se stvorio taj obicaj da volimo onog koji voli nas..?? kako to da kada nestane taj osjecaj kod jednog, nesatne i kod drugog?? zasto uopce pocinjemo nesto kada svi oko nas a i mi (valjda...mozda...) znamo da ce tako zavrsiti?? zasto uopce to osjecamo?? zar zbilja ne mozemo kontrolirati takve stvari, zar zbilja u takvim trenucima ne kontroliramo svoj mozak?? zapravo uvijek ga kontrioliramo, i uvijek dobijemo ono sto zelimo samo nismo sigurni potpuno u to..., upravo zato se volimo s onima koji vole nas, upravo zato ih ne volimo kad oni ne vole nas i upravo zato sto se zna kako ce zavrsiti se uplecemo u te stvari... a zasto to zelimo?? to je lakse objasniti... zelimo voljeti onog koji voli nas zato da budemo sigurni da isto osjeca, zelimo to prekinuti taj tren kad i druga polovica jer ne zelimo biti povrijedeni, a zelimo znati kako ce to zavrsiti samo radi toga da se ne bojimo goreg... zato si to radimo, zato sto je sve to zapravo isplanirano, i nekim zaobilaznim putevima izvedeno...
??
??
??
evo jedan od prvih postova (onih najgorih) ... nemojte se cuditi... to je moj mozak....
kako smo mi svi zeznuti to je nevjeroatno... zelimo svu ljubav koju nemozemo dobiti dok je ne dobimo a kad je dobimo onda je samo pocinjemo odbijati.... mozak je jedna jako jako cudna stvar... nikad neznas sto zelis... zapravo znas ali to je uvijek ono sto nemamo =)... uvijek je previse ili premalo, zelimo sve cega imamo premalo a odbijamo sve sto smo nekad zeljeli jer odjednom ima toga previse... i nikad se stvari ne mjenjaju... cure zele decke koje nemogu imati i zele svu njihovu paznju kad ih konacno dobiju, decki odjednom imaju previse ljubavi i radi toga je odbijaju... tako nastaju najveci problemi cura u "problematicnoj dobi"... ovako ne zvuci stvarno al mozda je to zato sto niste jedni od njih... uvijek kazu "gledaj to s vedrije strane" ; e pa to je sranje... to mogu samo oni koji su uzasno istrenirani u glavi i dusi, a takvih ima jako jako malo, a obicno postanu takvi radi nekog velikog problema za kojeg ih "bas boli briga" <--- to tu sto pise kad vam neko to kaze laze i to opako... stvar je u tome sto mi to nemozemo promjeniti... pa se moja mudra glava sjetila ovoga tek tolko da budete svjesni... probala sam ja to vise puta promjeniti... nemozemo mi to... kao i milion drugih stvari...tako se slamaju srca... poprilicno jednostavno zar ne...??
novi blog... bla bla... komajte (znam da vam se neda al pliz)... ovaj put radim nes drukciije... naime ja imam jako pametnu glavu... pa cu tu pisat o tim nekim pametnim stvarima.... 
al tu ce naravno bit i onih starih stvari... bookic...
